HomePitanjaKontakt

Izabrani tekstovi Hermesa Trismegistusa

Hermes Trismegistus
Hermes Trismegistus i vatra koja ujedinjuje polarnosti
O dušo,
moraš steći istinsko znanje
o svom vlastitom biću,
kao i o njegovim shvaćanjima i oblicima.
Nemoj misliti da postoji i jedno jedino
shvaćanje koje želiš upoznati,
a koje je izvan tebe.
Ne, sve što moraš naučiti je u tebi.

Pokazat ću ti, o dušo, vječne principe. Primi ih u svoje biće, tako da postanu tvoje vlasništvo i da budeš toliko prožeta istinom, kao što si sada uvjerena u to da vatra sagorijeva stvari i da je po prirodi vruća i suha, a da voda utoljava žeđ i da je po prirodi hladna i mokra.
Ako ti se neke stvari čine pomalo nejasnim, moraš se u sebe samu, u svoju savjest povući, tako da tvoje moći ostanu slobodne od suprotnosti i zabune. Onda ćeš kroz spoljne stvari biti odvedena ka unutarnjem gledanju. Kada netko, tko promatra sliku, iz nje izvede postojanje slikara i u iscrtavanju linija i načinu slikanja prepozna slikarevu ruku u pokretu, ako, znači, biva pokrenut nadahnućem stvaratelja, dobiva uvid u ideju tvorca. Tako je sa svim, o dušo. I ako tvorac nije neposredno vidljiv, možemo mu se približiti preko njegovih djela.
Ti dobivaš saznanje kroz sliku koja je nastala otiskom pečata, koji je ugravirao njegov tvorac. Tako ti biva dano da ponovno prepoznaš stvarni oblik kakav je nastao udahnućem duše od onoga tko je gravirao pečat. Drugačije rečeno, pokret vode upoznaješ preko oblika koje je voda obrazovala u pijesku i mulju. Vjeruj mi, istina je to što sam ti objasnio, i znaj da su svi oblici i slike u svijetu stvari koje dolaze i odlaze, koje vidiš očima svog tijela, samo alegorije i otisci ideja koje su uistinu nepromjenjive i koje posjeduju neprolazni život.
Od kozmičkih elemenata, o dušo, zemlja je najteži. Manifestira se dublje od drugih stvari. Zgušnjavanje je veliko. Gruba je, gusta, teška i kruta. Izolirana je od svjetlosti i života, to jest od samodjelotvornosti. Zatim dolazi element voda, koja je finija i čistija i koja stoji iznad zemlje. Sadrži više životnih mogućnosti.
Sljedeći element je zrak, koji je finiji od vode i sadrži više svjetlosti i života. Zatim slijedi element vatra, najfiniji od četiri elementa, koji posjeduje najveće životne mogućnosti.
Poslije vatre dolazi element – nebeskog tijela – koji u sebi sadrži najčistiji od četiri niža elementa. On je poseban i jedinstven: prvo, zato što je sastavljen od vrlo finih supstanci, zato što je prepun životnih mogućnosti, zato što je lijepo uređen i stupnjevan i zato što je blizak životu i savršenima koji sudjeluju u duhu. Kao drugo, zato što posjeduje oblik koji je od svih oblika najljepši i koji je savršen i simetričan, oblik nebeskog tijela ili kugle. Treće, zato što sve što je njime obuhvaćeno pokazuje isti oblik, oblik kugle u obliku kugle i sve tako do dolje, do Zemljine kugle.
Poslije elementa nebeskog tijela, koji je najviši od svih elemenata, slijedi u uzdižućoj putanji supstanca duše. Duša je čista i zrači svjetlost. Ona nebeskim tijelima daje harmonično kretanje. Duša je suptilnija od svih tijela i elemenata koje obuhvaća.
Duša je bestjelesna. Sve što se nalazi ispod duše ne može imati učešće u životu, izuzev uz pomoć duše. Duša u sebi posjeduje moć mišljenja, volje i suda. Ona širi svoje moći nad svim sa čime se povezuje, u slučaju da je to u stanju da primi njene moći. I tako ona donosi život.
Sve sa čime duša nije povezana, lišeno je misli, volje, pokreta i suda. A kada te moći ne postoje, nema života.
Iznad duše stoji duh i obuhvaća ju. On je najsuptilniji od svega što se može opaziti i uzvišen je iznad svega ostalog.
Duh od Boga prima i bez posrednika rasipa svjetlost, život i ljepotu nad svim što iz njega živi. Duh je najviši posrednik. On stoji najbliže Bogu kao kraljev namjesnik uz kralja.
Sjeti se ovog poretka, o dušo, budi prožeta ovom istinom i budi, što se njega tiče potpuno sigurna. Tako su stvari sastavljene, uređene i stupnjevane.
Materijalni svijet se sastoji od čistih i nečistih stvari. U ovom svijetu čovjek prvo mora ispiti nečiste stvari, a zatim čiste, ukoliko želi postati sretan. Budi uvjerena u to da je bolje piti čiste stvari nakon nečistih, nego nečiste nakon čistih.
Ludilo je pomisliti da se u grubotvornom svijetu može pronaći bilo što što je zaista čisto. Kada se pomisli da je pronađeno nešto što izgleda čisto, ono ipak nije stvarno čisto, jer ne može postojati istinska čistoća u nečemu što nije vječno.
Materijalni svijet je nečistoća nečistoće. On je u najvećoj mjeri ispunjen bukom. Misli na to da te ovime postavljam pred znamenje. Ako želiš ono što je apsolutno čisto, neokaljanu čistoću duše, moraš je tražiti negdje drugdje, a ne u svijetu stvari koje dolaze i odlaze.
Vidiš dva staništa pred sobom, o dušo: oblast koju možeš opaziti čulima i oblast koju možeš opaziti duhom. Oba ti bivaju pokazana. U oba si sakupljala iskustvo i oba si vidjela svojim očima. Sada odluči. Bez obzira da li ćeš izabrati jednu ili drugu oblast, ni jedna niti druga te neće prognati ili odbiti. Idi u onu koja ti je milija.
Ako izabereš svijet koji se može opaziti čulnim organima, onda ovo mjesto prebivanja prihvati sa svim uvjetima koje si upoznala kroz iskustva. Međutim, ako hoćeš hodati svijetom koji se može opaziti samo duhom, moraš prije nego što se oprostiš od svijeta čula, jasno vidjeti pred sobom put kojim moraš ići i znati da ćeš se na njemu, korak po korak, kretati dalje i postupno dospjeti do vječnog spokoja.
Ako taj put imaš pred očima, obrati pažnju da se pri opraštanju ne ušuljaju zaborav i strah između tebe i puta, da sa staze ne bi zalutala i krenula pogrešnim putem. Ako ipak padneš u zaborav, pokušaj da se prizoveš k sjećanju, a da bi to učinila, primijeni ono što su ti rekli oni koji su već išli putem i poznaju ga iz iskustva. Oni su tvoji prethodnici i putokaz. Oni su svjetiljke u tami, vodiči koji ti pokazuju put na kojemu možeš dosegnuti svoj cilj.

Hermes Trismegistus "Opomena duši"

Iz Asklepija (Hermesovo proročanstvo)

… Ne bi trebao biti o neznanju o vremenu koje će doći u ovu (našu zemlju) kada će Egipćani prestati služiti svojim bogovima, a sva će njihova religiozna djelovanja biti prezrena. Jer svi će bogovi napustiti Egipat i uzletjeti na nebo. I Egipat će biti napušten. Ostavit će ga bogovi. Jer stranci će doći u Egipat i oni će njime upravljati. Štoviše, Egipćanima će biti zabranjeno štovanje boga. I prijetit će se kaznom onima koji se zateknu u štovanju i slavljenju boga.
I te će dane zemlja pobožnija od svih ostalih postati bezbožna. Neće više biti puna hramova, već će biti puna grobova. Niti će biti puna bogova, već će biti puna mrtvih tijela. O, Egipte! Postat ćeš kao isprazna priča. A tvoji vjerski objekti bit će […] tek lijepe stvari, a […] tvoje riječi tek lijepo kamenje. A barbari će biti bolji od vas, o, Egipćani, kao i njihova religija, bilo da su Skiti, Hindusi ili neke druge vrste.
A što rekoh o Egipćanima? Jer oni neće napustiti Egipat. A u vrijeme kad bogovi napuste zemlju egipatsku i polete u nebo, svi će Egipćani umrijeti i Egipat će postati pustinja koju su napustili bogovi i ljudi. A ti ćeš, o rijeko, dočekati dan kada ćeš teći krvlju više nego vodom. I hrpe mrtvih tijela bit će u tebi više od tvojih obala. I onaj tko umre, neće biti oplakan, već onaj koji živi. A njega će u tome drugom dobu nazivati Egipćaninom. O, Asklepije, zašto plačeš? On će prema svojim običajima izgledati kao stranac. Božanski Egipat trpjet će još veća zla od ovoga koji je niže od boga, a boravište bogova, učilište religije, postat će primjerom bezbožnosti.
I u tim danima svijet neće biti zadivljen […] niti će slaviti besmrtnost, kako rekosmo, neće biti dobra […]. Ona neće biti ni stvar ni vizija. Već bi mogla postati bremenom. Tako će postati odbojan – prekrasan svijet boga, neusporedivo djelo, snaga koja posjeduje dobro, mnogostruke vizije, neiscrpno obilje ispunjeno svakom vizijom. Tama će (im) biti draža od svjetla, a smrt od života. Nitko neće gledati u nebo. Pobožnog će čovjeka smatrati luđakom, a bezbožnika slaviti kao mudraca. Slavit će se snaga kukavice, a dobar čovjek bit će kažnjen kao zločinac.
A što se tiče stvari duše i besmrtnosti i onoga što već rekoh o tim stvarima, o Tate, Asklepije i Amone, one neće biti samo prezrene već će ih smatrati prazninom. Vjerujte mi kad kažem da će ljudi od te vrste biti ugroženi u svojoj duši. I uspostavit će se nov zakon […] bit će […] dobro. Zli anđeli ostat će među ljudima i bit će s njima i vodit će ih u bezboštvo, ratove i pljačku učeći ih stvari koje se protive prirodi.
U te dane zemlja neće biti stabilna, a ljudi koji plove morima neće znati zvijezde na nebu. Čak će i sveti božji glas božje riječi utihnuti, a zrak će biti onečišćen. Takva će biti malaksavost svijeta: ateizam, kaos i nepoštovanje plemenite riječi.
A kad se te stvari dogode, o, Asklepije, tada će bog gospodar i jedini prvobitni bog stvoritelj, kad ugleda stvari koje su se dogodile, stvoriti svoje djelo koje je dobro, protiv kaosa. On će ukloniti pogrešku i odstraniti zlo. Katkad ga uništava velikim potopom, katkad vatrom koja prži, a u druga vremena ratovima i bolestima, sve dok ne […] svoj posao. I to je rođenje svijeta.
Obnova prirode pobožnih koji su dobri dogodit će se u vremenu koje nema svoj početak. Jer božja volja nema svoj početak kao ni njegova priroda. Jer priroda boga je volja, a njegova volja je dobro.


Igor Uranić "Stari Egipat", str. 212-213